Drolje, kurve, djevičanstvo

Zapadnim religijama pomisao na žene i seks nikada baš nije ležala. Primjerice, rano je kršćanstvo propovijedalo da kći djevica u raju zauzima više mjesto od svoje majke jer je majka morala imati spolni odnos da bi se kći rodila. Približno 400. godine poslije Krista sveti je Jeronim napisao: „Iako Bog sve može, ne može podići djevicu nakon što posrne“. Ako si žena, ni Bog ti ne može pomoći kad izgubiš djevičanstvo. Za nas muškarce to nikada nije bio problem, ali mi smo ti koji su napisali Sveto pismo. (Ne moraš biti religiozan da bi znao kako mladić, kada prvi put stupi u spolni odnos, postaje muškarac. Ali, djevojka koja stupi u spolni odnos gubi djevičanstvo i više nije čista kao snijeg, pod pretpostavkom da je to ikada bila.)

Ma koliko je sv. Jeronim bio krut kada je riječ o ženskom djevičanstvu, bio je pravi feminist u usporedbi s nekim njegovim kršćanskim i židovskim prethodnicima. Tako je, primjerice, jedan rani crkveni otac opisao ženu kao „hram sagrađen nad kanalizacijom“, pri čemu se riječ kanalizacija odnosila na njezino spolovilo. Muškarce koji su govorili takve stvari poslije su proglašavali svecima.

Tako negativna stajališta traže od žene da zaniječe svoje seksualne želje ako ne želi završiti pjevajući žalopojke u zagrobnom životu. Možda nije slučajnost što mnoge odrasle žene koje nisu sposobne doživjeti orgazam potječu iz obitelji u kojima se još vjeruje u sliku o hramu/kanalizaciji.